. Mnogo je pak suptilnije provociranje znatno složenijega, ali po č esto jednako kruta obzora o č ekivanja užega kruga pjesni č kih i kriti č arskih upu ć enika. Cacanova poezija, naime, prešutno je ili izri č ito nasuprotna ve ć ini poeti č kih modela

č kih reinterpretacija soneta ili kakve druge vezane forme u samosvrhovitome manirizmu pri oblikovanju i pjesni č koga plana izraza i plana sadržaja. Cacan se, naprotiv, vra ć a po č esto i dramati č nom srazu stvarnosti i teksta, što ga

u trnju estetiziranje je neestetskoga i rugobnoga, odnosno bodlerovsko rimovanje tradicijom posve ć enih ljepotnih pjesni č kih oblika i nesklapne stvarnosti, koja se svagda okrutno nadigrava s lirskim subjektom. Ljiljan sama poezija tako

na svijetu koliko god bila mu č na ili ružna koju Cacan ne bi mogao ugraditi u kristalnu rešetku soneta ili kojeg drugog pjesni č kog oblika, i tako joj dati duhovnu vibrantnost koju sama po sebi i ne bi imala (Ne smij se, Muzo, to su muke, / al tvoji

koji su obilježili dobar dio naše suvremenice, bez obzira što je nakon Auschwitza postavljeno pitanje o smislu pjesni č koga č ina i sama života ljudskoga, ili što je prva polovica 20. stolje ć a odre đ ena kao sumrak č ovje č anstva, najve ć ma

č eti ć a, Buni ć a Vu č i ć a, Šišgori ć a, Nikole Nalješkovi ć a, Jakova Buni ć a, Gunduli ć a, Vetranovi ć a i niz drugih naših pjesni č kih velikana. Kroz golgotska se zbivanja prelama osobna, vrlo č esto i narodna drama. Č esto se uz ime blagdana Uskrsa

patnikom i Njegovom žrtvom, ali ih lanci sumnje prije č e da dadnu zamaha Kristu uskrslu, Kristu Pobjedniku. Niz je tu pjesni č kih imena od formata: Ujevi ć, Šimi ć, Milkovi ć, Galovi ć, Balota, Cettineo, Perkovi ć, Cesari ć, Alfirevi ć, Ivaniševi

križne pute koji se u korizmeno vrijeme osobito kao pobožnost njeguju, za č u đ uju nas mnoštva lirskih promišljanja, pjesni č kih ostvarenja, meditacija i molitava što su ih pojedini pjesnici ostavili zapisane kao svoje svjedo č enje o

jedina, pjeva se u trenucima sabiranja vjerni č ke svijesti na Veliki petak oko križa Kristova. Napokon, dvadeset i dva pjesni č ka križna puta u stihovima hrvatskih pjesnika 20. stolje ć a objavljena pred ovogodišnju korizmu (Glas Koncila, 2010)

ć a, Stjepana Lice, Antuna Milovana, Zdravka Gavrana, Ivne Talaje, Ive Č uvalo i Siniše Vukovi ć a nose u sebi, uza sve pjesni č ko umije ć e, i teologiju Križa Kristova te nas poti č u na milost da živimo, radimo i trpimo kao amici Crucis, prijatelji

pjesni č kog opusa, nego i dobro pogo đ eno akcentuiranje intenzivnoga stvarala č kog razdoblja, što dokazuje i njegova nova,

igra se tom sitnicom udaha / i izdaha, našim disanjem koje je uvijek i velika / metafora. Kona č no pustite nas disati). A pjesni č ko disanje, kao uostalom i duboko ljudsko, Bošnjak je doista i u ovoj knjizi dodatno usavršio u, kako kaže,

procesualnosti, Bošnjakove su poetske forme na č elno otvorene. One su prije neka navikom utisnuta sje ć anja na na č ine pjesni č koga oblikovanja kao što su pjesma slobodnoga besjedovnog stiha, pjesma u prozi, poetski mikroesej, nego što su bilo

besjedovnog stiha, pjesma u prozi, poetski mikroesej, nego što su bilo kakva izvanjska stega iznutra motiviranim pjesni č kim u č incima. Bošnjakov tekst tako posve slobodno, no iznimno usredoto č eno i iskustvom usavršeno, pulsira od pomno

, VBZ je pokrenuo biblioteku pod naslovom Želva (kornja č a), koja bi godišnje tiskala od pet do osam knjiga kajkavskih pjesni č kih, proznih i dramskih tekstova, a planira objaviti i povijest hrvatske kajkavske književnosti i kajkavski rje č nik